Toponimi
Na ovoj stranici su dati pregled i objašnjenja (rečnik) nekih manje poznatih toponima, reljefnih karakteristika i lokalnih naziva koji se sreću na teritoriji Republike Srbije.
Navedeni su i pojmovi koji nisu toponimi sami po sebi, ali iz kojih se izvode toponimi (npr. fitonimi - toponimi dobijeni od imena biljaka i slično). Takođe, uvršćene su i neke arhaične reči
koje su se tokom vremena izgubile iz govornog jezika, ali su ostale sačuvane u zemljopisnim imenima.
A
- ahar - konjušnica (tur)
- alija - spahijska zemlja za vreme turske vladavine; nakon oslobođenja razdeljena seljacima
- aluga - gusta šuma
- amborija - podgrađe, naselje ispod tvtđave, trgovište (grč.)
- anta - humka koja označava granicu između dva atara ili dva vlasnika zemlje
- ara - poljana (alb. arë)
- arsana - pristanište (grč.)
- at - brežuljak, greda (mađ. hát)
- atar - područje koje pripada nekom naselju
- atmejdan - konjsko trkalište
- aščinica - javna kuhinja, radnja u kojoj se jela spremaju za novac
- avala - vidikovac (pers. havala)
- azmak - močvarno zemljište (tur)
B
- babuni - bogumili, srednjevekovni jeretici
- bač, bačija, bačina, bačilo - sklonište za stoku u planinskim predelima
- badanj - izvor uređen za uzimanje (zahvatanje) vode
- bair - zemljište pored obale (tur. bayir); takođe i zemlja za ispašu
- bajta - koliba, zemunica
- bandera, bandira - zastava (ital.)
- barilo - mesto gde voda lagano izvire, bari
- bastah, bastasi (mn.) - srednjevekovni ponosnik, osoba koja se bavila prenosom robe sa jednog na drugo mesto, kao i obezbedjivanjem karavana
- batala - močvarno, neupotrebljivo zemljište
- batlak - glib, kaljuga
- baždarana - trošarinska stanica
- begluk - zemljišno područje kojim je upravljao beg u doba turske imperije (tur)
- bedem - nasip (tur. beden)
- bel, pel - brežuljak (mađ)
- bent - brana, ustava (tur)
- berak, berek - gaj, šumarak (tur)
- bezistan - pokriven trg, čaršija, mesto za trgovinu (tur)
- bezdan - ponor, provalija
- bigor - bela zemlja
- bilo (planinsko) - planinski venac koji je pri vrhu zaravnjen (plećat), glavni pravac prostiranja planine
- bišće, bihak, bihag - kraljevsko dobro, imovina
- blatuša - vlažna oranica, blatnjava njiva
- bobija - humka, grobno mesto
- bobot - vodopad (vlaški)
- bogaz - tesnac, teško prohodan put (tur)
- boka - ušće
- bostan - doslovno bašta (tur)
- brid - oštar greben koji se proteže vertikalno uz stenu
- brinje, brnja - drvolika biljka sa bobičastim plodovima
- broć - vrsta cveta, koristio se za dobijanje crvene boje za bojenje tkanina i farbanje uskršnjih jaja
- brod - gaz, plićak ,plitko mesto reke ili jezera gde je bilo moguće preći i prevesti stoku
- buban - obično je hidronim, izvor koji bubnji
- buča, buče - bukova šuma
- buk - nemirni deo reke, brzak, slap, prelivanje vodenog toka niz stene
- bun - dobar (vlaški)
- bunjište - đubrište, smetlište
- budžak - ugao, zabačeno i skrovito mesto, udaljeno od glavnih puteva (tur)
- burdelj - zemunica
- busija - zaseda. U prenesenom značenju se odnosi na skrovito ili nepristupačno mesto.
C
- ceh, ceo - rudnik (nem. Zeche). Sreće se kao iskvareni naziv (toponim) ceovi, ceo i obično ukazuje da je lokalitet imao veze sa srednjevekovnim rudarstvom.
- citadela - samostalno utvrđenje u gradu ili unutar veće tvrđave
- cigura - glib, blatište (tur. ciĝer)
- crkvine - mesto gde se nalaze ostaci crkve
Ć
- ćafa - planinski prevoj (alb.)
- ćelija - monaška odaja
- ćelina - proplanak, iskrčeno mesto u šumi, laz
- ćetenište - lanište, mesto gde je gajen lan (tur. keten)
- ćuprija - most
- ćuvik - brežuljak, uzvisina
Č
- čador - šator (tur)
- čagalj - smrzlo blato
- čair - livada (tur)
- čajlije - razvaline grada ili tvrđave (tur)
- čarda - nastrešnica na četiri stuba (pers)
- čardak - prostorija na spratu kuće, sa tremom prema ulici, takođe i sinonim za veliku kuću, dvorac, letnjikovac (tur)
- čarnica - crnica, njiva sa crnom zemljom
- čatrnja - ozidana jama za skupljanje kišnice u sušnjim krajevima
- čauš - podnarednik u turskoj vojsci
- čelopek - predeo koji je izložen suncu
- čečar, čečvar - šiblje
- čelenka (izvorišna) - blago zatalasano levkasto udubljenje gde se skupljaju vode nakon padavina i započinju rečni tok
- čemernica, čemerica - otrovna biljka iz roda Veratrum
- čerga - pokretni logor
- češme, česma - uređeni izvor (tur). Pre nego što su se pojavile vodene pumpe, česma je bila uređeni izvor, najčeće izveden tako da voda pada u luku, što olakšava zahvatanje
- čevrntija - rečni vrtlog, vir
- čiflik - feudalni posed iz vremena turskog carstva (tur. Çiftlik), reč se upotrebljava u južnoj Srbiji i Makedoniji
- čitluk - isto što i čiflik, ova varijanta se koristi u Šumadiji i Bosni
- čortan - mali šaran (riba)
- čot - oštar lesni odsečak, vrh brega
- čuka, čukara, čoka - planinski vrh, ali i brdo. Javlja se u Istočnoj Srbiji.
- čukur - jama, jarak, udolina (tur. çukur)
D
- dalm - brežuljak (vlaški)
- dažd - kiša (staroslovenski)
- del - delnica, vododelnica, vrh grebena (zaravan na bregu u planini)
- deli - hrabar (tur)
- derdap, derdapa - mesto na reci gde su obala i dno jako strmi; obično prepoznatljivi po jakim rečnim strujama (tur. gerdap, pers. girdap)
- dere - potok (tur)
- dervent - tesnac, klanac, planinska staza (tur. derbent)
- dlpka - dupka, jama
- dol, dolja - dolina
- dolma - nasip
- donžon - dominantna kula u utrvđenju
- domb - džomba, nagli uspon, izbočina, kosina (mađ.)
- dorćol - raskrsnica (tur. dörtyol)
- drač(a) - biljka, vrsta žbuna (lat. Paliurus spina-christi), neki je svrstavaju i u lekovito bilje
- draga - 1. manja morska uvala ili zaliv 2. dolina
- drma - šuma (i>grč.)
- dročina - gustiš, čestar
- dub - hrast na staroslovenskom
- dubrava - šuma, lug (izvedeno od dub)
- dulo - udubljenje u zemlji, jama iz koje izbija voda
- dumača - uvala
- dučina - mračno mesto, obično udolina u gustoj šumi
- duvarine - ostaci zidina, trag neke građevine
Đ
- đal - breg (rum.)
- đeram - bunar
- đeravište, đeravišće, đeravica - širok, ravan predeo (alb. gjerë)
- đerekar - sokolar (grč.)
- đevđelija - zemlja za oranje, vlasništvo jedne porodice
- đol - kaljuga, blatište (tur. göl)
- đumrukana - carinarnica (tur.)
DŽ
- džada - put (tur)
- džemat - (tur. cemaat) 1. verska opština (zajednica) kod muslimana; kod hrišćana to bi bila parohija; 2. rod, bratstvo, familija, deo sela u kojem su stanovnici u rođačkim vezama
- džumruk - carina, državni prelaz (tur)
F
- faca - prisoje, osunčana strana padine (vlaški)
- fat - 1. prostor za bašte u neposrednoj okolini naselja 2. hvat (mera za dužinu)
- fok - preliv, jarak (mađ. fok)
- fund - dno, kraj (vlaški)
- fuše - polje (alb. fushë)
G
- gabar, gaber - grab (drvo)
- gabrak - grabova šuma
- gaj - manje šumsko područje, šumarak, lug
- glama - kamenito golo brde koje se sa jedne strane pravilno uzdiže, a sa druge ima oštar odsek
- glava - obično mala uzvisina, veća od humke, ali manja od brda
- gletvište - stari rudarski radovi, predeo sa tregovima rudnika
- glbok - dubok (staroslov.)
- globočište - duboko mesto na reci ili jezeru
- gložje - trnje
- gnjila - ilovača
- gobelja - drveni deo spoljasnjeg kruga tocka u obliku luka
- gradina - utvrđeno mesto, takođe i stari izraz za uređenu zelenu površinu, park, baštu, vrt
- graovište - njiva na kojoj je posađen grah (pasulj ili pasuljica)
- gramada, gremada - gomila kamenja na livadi (istočna Srbija)
- grebalište, grebalo - mesto na kom se grebala vuna
- greda - malo uzvišenje, brežuljak, ponegde znači izdignuta rečna obala, litica
- griža - klisura, provalija, litica, stene nagrizene padavinama i erozijom
- grot - veliki usamljeni kamen ili stena, kamen samac; obično se okomito spušta ka nekoj zaravni ili vodenom toku
- gromila - zemljana ili kamenita humka, brežuljak
- grsničište - njiva pod konopljom
- gruda, grudine - okrugast kamen ili stena
- grunt - zemljište za kuću, ponekad se koristi i u značenju temelj
- guber - debela vunena pokrivka
- gudura - dubodolina
- gumno, guvno - proplanak ili deo naselja na kome se okupljao narod; alternativno, prostor u blizini kuće ili naselja na kom se obavljala vršidba
- guri - kamen (alb. guri)
- guštak - gusta niska šuma
- gudžalište - prostor gde se odvijala pastirska igra gudžanje, obično proplanak ili livada
- gvozd - gusta šuma (starosrpski)
H
- hamam - kupatilo (tur)
- han - odmorište, konačište (tur)
- has - carsko (sultanovo, dvorsko) imanje (tur)
- hvost - sitna šuma (staroslovenski)
- hisar - tvrđava (tur)
- hum, humka, umka - manje uzvišenje, uzvisina, često označava i neko grobno mesto od značaja za lokalno stanovništvo
- hrbat - greben
I
- ilidža - banja (tur)
- isposnica - usamljeno mesto, obično pećina, na kojem su monasi pustinjaci ispunjavali svoj zavet u tišini i molitvi
- istočnik - izvor
- izba - koliba
- izdan - podzemna zaliha vode koja se formira u jami čije je dno vodonepropusno, tj. glineni sloj ispod praznog prostora sprečava oticanje kišnice koja se skuplja u šupljini. U slučaji povoljnog profila terena, izdani mogu predstavljati dugotrajne sezonske izvore vode.
J
- jalija - rečna obala, prostor pored reke (tur. yali)
- jalovica - neplodna (jalova) zemlja
- japad - senovit, hladovit prostor do kojeg ne dopire suneva svetlost, osoje
- jarak - rov iskopan za odvođenje vode
- jaroš - raskrsnica, ali i pašnjak, ledina, opšti pojam za oblast. Jaroši su i administrativne celine u Mađarskoj.
- jaruga, jar - vododerina, usek koji je napravila voda, uzana duboka formacija obično oko reke ili potoka
- jaz - provalija
- jaža, jažva, vodojaža - jarak kojim se voda vodi na njive
- jelak, jelovik - stanište jele ili smrče, jelova šuma
- jendek - neprohodno mesto, ali takođe i rov, kanal
K
- kabao - 1. drveni sud za nošenje vode ili mleka; 2. srednjevekovna mera za žito
- kačara - koliba u kojoj su se čuvale kace i burad
- kajnak - izvor, vrelo (tur)
- kao, kal - blato, blatište
- kaldrma - kameni put (tur. kaldirim)
- kale, kaljaja - tvrđava (tur)
- kamarište - mesto gde se plasti seno, kamara - plast sena, stog sena
- kamp - polje (vlaški)
- kap - vrh brda, glava brda (vlaš. cap)
- kara - crn, crna (tur)
- karavan - zajedničko putovanje trgovaca, od karvan - društvo (pers)
- kasaba - gradić, manje mesto (arap)
- kaštel - zamak, utvrđenje, tvrđava. U kasnijem periodu više se koristi za plemićki dom. Tipično u Vojvodini.
- katun - pastirsko privremeno sezonsko naselje u višim predelima gde se stoka izvodi na ispašu
- kaza - kadiluk, oblast pod upravom jednog sudije (kadije) (tur)
- kazuk, kazik - drveni stub za vezivanje lađa ili čamaca (tur)
- kik - grba, hrba (staroslov)
- kiseljak - banja, banjski izvor
- kladenac - izvor
- klenovik, klenak - klen je vrsta rečne ribe, ali i vrsta drveta, livadski jasen, rasprostranjen u našim krajevima
- klisa - crkva (grč)
- ključ - rečni zavoj, mesto gde reka peni
- kodra - brdo, breg (alb. kodrë)
- kočina - obor za svinje (istočna Srbija)
- kolnik - kolski put
- kolo - topionica (metala)
- kom - nepristupačno, šiljato brdo (sinonimi okom, okomak)
- komunica, komuni - zajednička livada ili šumski predeo koji pripada nekom selu, zemljište koje koriste svi meštani
- kontumac - karantin
- konjuh - ugovorni konjušar, osoba koja čuve konje; u srednjevekovnim poveljama pominjani su ljudi koji čuvaju vlastelinske konje
- kopilje - mesto gde se ovce jagnje - kopile
- koprina - svila (staroslov.)
- korija - lug, šumarak (tur. karye)
- kornet - krš
- korutina - kotlina sa strmim obodima
- kosanica - livada predviđena za senokos
- kosjer - srpasto sečivo na dugoj dršci za krčenje mladih stabljka drveta (potezanjem)
- kostol - tvrđava, zamak (lat. castellum)
- kotar - senokos, livada sa koje se skuplja seno
- kotun - zaselak, deo sela naseljen jednom familijom (vlaški)
- kovanluk - pčelinjak, pčelanik
- kovilje - vrsta trave (lat. Stipa pennata)
- košarište - tor za ovce
- kraguj - staroslovenski naziv za pticu kobac (lat. Accipiter nisus)
- krajina, krajište - deo državne teritorije koje se nalazi uz granicu
- kraku - kosa, padina (vlaški)
- kram - drvene konstrukcija na ulazu u rudarsko okno; služila za obezbeđenje početka okna i za čuvanje alata
- krčevina, krčija - zemljište koje se krčenjem pretvara u obradivu površinu
- krivaja - potok ili rečica koji često menjaju smer, krivudaju
- krndija - krševiti predeo (tur. kirindi)
- krst - udolina (starosrp.)
- krupa - drvene konstrukcija na ulazu u rudarsko okno; služila za obezbeđenje početka okna i za čuvanje alata
- krušac - rečni kamen koji se koristio kao građevinski materijal za zidanje
- kuk - brdo sa kamnitim vrhom
- kulača - jednostavno pastirsko sklonište od granja u obliku kupe
- kulina - mesto na kojem se nekada nalazila kula ili njeni ostaci
- kulmja - vis, beg, padina (vlaški)
- kupljenica - kupljena zemlja ili njiva
- kurgan - zemljana humka koja pokriva grobnicu
- kusta - kosina, padina (vlaški)
- kutugeri - bogumili, pravoslavni jeretici rasprostranjeni u Bosni, Makedoniji i Bugarskoj
L
- lad - hladovina
- lagum - podrum, prokop, ali i prirodna pećina (tur. lagun)
- lastva - travnata površina među stenjem, liticama
- laz - lazina, raskrčena šuma, brdska kosina koja se može savladati hodom. Naziv se često sreće na jugu Srbije.
- ledina - ledinište, zemlja u korovu, travnato područje koje se ne obrađuje
- lepen - list (drveta)
- les - sedimentna stena koja se lako kruni i stvara peskoviti nanos (nem. Loess). Područja se lako prepoznaju po karakterističnom pejzažu, lesnim zaravnima ili peščarama, peskovitim oblastima žute boje.
- letište, letovište - letnji pašnjak
- lido - peščani sprud
- liman - potopljeno rečno ušće, obično sadrži i peščani sprud
- lokva - mala bara
- lopuh - lekovita biljka (Petasites hybridus)
- lozik - vinograd
- lub - kora od drveta
- luč - crni bor
- luča - baklja, zrak, svetlost
- luka - staroslovenska reč za područje uz vodu
- lung - dugačak, dugi (vlaški)
- lupnjača - potok lii bara na kojem se nekada pralo rublje (lupanjem drvenom daskom - prakljačom)
- luža - lokva, mulj (staroslov.)
- lužan - pepeljast
M
- mađupnica - manastirska kuhinja sa trpezarijom
- mahala, mala - deo sela, zaseok, ali i gradska četvrt (tur)
- maja - planinski vrh (alb)
- majdan - rudnik (tur. maydan)
- majur - seosko imanje, veće poljoprivredno dobro zajedno sa pripadajućim zgradama i samim domaćinstvom (nem)
- mlakva - bara, močvarno zemljište
- mandra - bačija, skolnište za stoku u hladnim mesecima; takođe i ograda
- mare - veliki (vlaški)
- mećina - meka, rastresita zemlja
- med, mjed - bakar, bronza (staroslov.)
- mejdan - mesto nekadašnjeg boja ili bitke (tur.)
- mekteb - osnovna škola u islamskom obrazovanju
- mendula - badem (lat.)
- menzulana - postaja, stanica na poštanskoj saobraćajnici
- merćez - središte, centar (tur. merkez)
- meropšina, merošina - naselje u kojem žive meropsi (zavisni zemljoradnici u srednjem veku)
- meteriz - otkop od zemlje, rov, šanac
- metoh - zemljište u vlasništvu manastira, ne mora nužno da se nalazi uz sam manastir
- mezar - grob (tur.), mezarje - groblje
- mezgra - beli mekani deo stabla neposredno ispod kore
- mezra - napušteno imanje ili njiva (tur.)
- miljak - komad zemljišta (njive ili vinograda)
- miljokaz - beleg, biljeg, mramor, kameni stub koji označava rastojanje u rimskim miljama
- mirija - carska zemlja (tur.)
- mirine - razvaline, ostaci zida (lat. murus)
- mislođin - bosiljak (biljka)
- mlaka - močvarno tlo, bara
- močar - močvara, blatište
- moštanica - velika greda na mostu
- mrtvaja - bara koja je ostala izvan glavnog toka reke, obično kad reka delimično promeni svoj tok
- mrčaj, mračaj - mračna gusta šuma
- mulk - slobodno imanje (tur.)
- murg - taman, zagasit, braon (rum.)
- muzga - bara, lokva (staroslov.)
- muhadžir - izbeglica (tur.)
- musafirhana - drumska gostionica (tur.)
N
- naklo - cedilo
- nerezina, nerez - zapušteno zemljište, pustopoljina
- nugo - ugao (lokalizam)
- nurija - parohija (grč.)
O
- obršina - brežuljak
- odun - drvo (tur.)
- odžak - uobičajeno dimnjak, ognjište. U Bosni je sinonim za sredjevekovni dvor, raskošno imanje u koje su mogli da uđu putnici i u kojim je uvek gorelo ognjište na kojem se spremala hrana za namernike. Po svojim dvorovima znamenite porodice su se nazivale odžakovići ili kolenovići.
- ogorelica - zemlja iskrena paljenjem vatre
- ogražde, ogražden - ograda
- okapina - mala kratka pećina
- okolište - okolina
- omeđine - tragovi ili ruševine neke građevine (kuće, dvora, tvrđave)
- oplazina - neuzorani ili neobradivi deo njive zbog kamenja, korenja ili neke prepreke
- oriz - pirinač
- osoje - neosunčana ili senovita padina ili strana planine ili brda
- ostrog - utvrda, tvrđava, mesto utvrđeno palisadom (staroslov.)
- otes - međnik, međa, granica (starosrp.)
- otoka - rečni rukavac, zaliv
- ozren - izvedeno od staroslovenskog zreti - gledati, videti
P
- padež - velika čistina
- palanka - manje utvrđenje, isturena stražarnica (tur)
- palež - prostor nastao paljenjem i raskrčivanjem šume
- palisad(a) - drvena ograda od tesno pobodenih kočeva, podignuta u odbrambene svrhe
- palučak - mala livada nepravilnog oblika kraj vode
- panađurište - vašarište, izvedeno od panađur (seoski vašar)
- paramun - stražara, osmatračnica (grč.)
- paraspor, paraspur - zemljišni posed koji je vlasnik davao u najam zemljoradniku; pojam potiče iz vizantijskog prava (grč.)
- parlog - zemlja zarasla u korov, neobrađena zemlja
- pastr - šaren (staroslov.)
- pašište, pasište - pašnjak (arh.)
- perior - granica
- perivoj - prostran i raskošno uređen vrt (grč. perivolos)
- peštera - pećina
- petrada - kamenolom (romanski, vlaški)
- pirg - kula
- piljište - mesto gde se ispira ruda
- pimnice - vinski podrumi
- plandište - odmorište
- plakaonica - mesto na reci ili potoku gde se ispirala ruda
- plužina - ravnica (vulg.lat. pluginum)
- pljošta - plavno područje, močvara, bara
- pod - zaravan podzidana kamenjem da bi se sačuvalo korisno zemljište (Crna Gora)
- podgrad, podgrađe - naselje u podnožju srednjevekovnog utvrđenog grada (tvrđave su obično građene na uzvisinama)
- poloj - prostor uz reku, vodoplavno zemljište
- pojata - staja, takođe i pojilo, koliba, šupa
- ponikva - vrtača, oblik kraškog reljefa
- potajnica - povremeni izvor, mesto na kojem voda izvire samo u nekim prilikama; javlja se u krečnjačkim predelima kada spiranjem nastane podzemna jama kolenastog preseka i sa širim odvodom nego dovodom.
- potecište - poljana na kojoj su se odžavale konjske trke (u srednjem veku)
- potes - zemljišna nekretnina
- potolina - kotlina, depresija
- povija - rečno razvođe u ravnici
- povijarac - duža padina koja se odvaja od planinskog venca i završava u ravnici ili na obali reke
- povodanj - plavno područje pored reke
- pravina - pripadajuće nepokretnosti, ono na šta vlasnik zemlje (oblasti) ima pravo; izraz koji se često sreće u srednjevekovnim poveljama
- prćija - imanje dobijeno mirazom (grč. prokio)
- prelo - takođe i poselo, okupljalište meštana, radi dogovora, zabave, obaveštavanja, trgovine
- prerast - prirodni kamena formacija (most) koji natkriljuje reku ili potok
- presedlina - planinski prevoj
- preslo, preslop - planinski prevoj
- prevlaka - uska povrsina kopna koja spaja dva značajnija dela kopna
- pripor - zimsko sklonište za ovce od pletenog pruća, pokriveno slamom
- prisoje - sunčana strana planine
- prnjavor - manastirsko imanje, naselje koje pripada manastiru
- prošće - taraba, tradicionalna ograda od granja, plot
- prud - sprud
- pržina - morski pesak
- purgeri, purgari - građani (nem.)
- pusta - pustara, nenaseljena zemlja, ravnica (u Panonskom basenu)
R
- rakita - jedna vrsta vrbe, (lat. Salix purpurea)
- rame - vodoravni deo grebena ispod vrha
- raspuće - raskršće, raskrsnica
- rastoka - razvođe, bifurkacija, vododelnica
- rataj - orač, zemljoradnik
- razbojište - poprište boja ili bitke, megdan
- razbojna - iskrčena zemlja
- razvođe - vododelnica, uzvisina koja deli dva sliva
- rđac - žuta boja
- redina - zid uz poljske puteve
- remeta - pustinjak (grč.)
- resnik - vrsta biljke iz porodice glavočika, konopljuša, divljaka (lat. Eupatorium cannabinum)
- revir - obala (nem. Revier)
- rid - stena
- rit - plavno područje
- rivine - naziv za krševite ravni isprane i izrovane bujicama
- rižište - pirinčano polje
- rogoz - vrsta travnate biljke
- rosulja - biljni rod sa oko 100 vrsta livadskih trava; takođe i sitna kiša
- rovine - 1. rudarski površinski kopovi, 2. močvara, bara (rum.)
- rt - kraj poluostrva, ali i ponegde vrh brda
- rudina - neobrađena zemlja, područje sa travom za ispašu stoke, takođe i livada sa kamenitom podlogom na kojoj trava prvo sazri (zarudi)
- rukomija - posuda za pranje ruku
- rupište - mesto gde su kopale jame (zamke) za hvatanje vukova i divljih zveri
- rupnik - rudar
- ruslo - potok (staroslov.)
- rus, rujan, rujav - crven
- rusje - trnje (istočna Srbija)
- rušć - golet (vlaški)
- rvenica - jama
- rvenik - jarak, rov, kanal; takođe i izvor
- ržana, rženica - raž (žitarica)
S
- samar - sedlo (tur.) , koristi se u smislu planinski prevoj
- samokov - topioničarsko postrojenje
- sandžak - vojna i administrativno-upravna oblast u Turskom carstvu (tur. sancak - zastava). Sandžak se deli na nahije. Više sandžaka čini vilajet.
- saraj - dvor, dvorac (tur. saray)
- saraorina - rad na izgradnji puta, nadničenje
- savak - brana sa jezerom
- saz - trska (tur.)
- sejalište - zemlja u napuštenom selu koju obrađuju meštani okolnih naselja
- selište - napušteno naselje, mada se gdegde koristi i u obrnutom smislu, kao sinonim za selo. Slično kao trgovište, gradište, katunište, crkvište.
- siget - ostrvo (mađ. sziget); zemljište ili teren koje je u vreme poplava odvojeno vodom
- sinor - međa, seoska granica (grč.)
- sinji - plavi
- sitnik - biljka (vrsta rogoza)
- sjenica - prosto sklonište za stoku napravljeno samo natkrivanjem grnama sa lišćem
- skala - stena
- skakalo - mesto gde se preskače (prelazi) potok ili reka
- skok - slap
- skit - manastir u kojem žive isposnici
- slatina - izvor slane, mineralne vode. Takođe označava i neplodnu zemlju.
- sleme, slemen - zaravnjeni deo na vrhu brda
- smrdan - barski ili močvarni izvor neprijatnog mirisa
- sobrašnica - drvene zgradice u neposrednoj blizini manastira za okupljanje naroda za vreme sabora i praznika
- sopot - staroslovenska reč za izvor
- spartura - krš, krševit predeo (vlaški)
- sremuš, skrembuš - divlji luk
- srez - kotar, srednja administrativna jedinica, manja od okruga, a veća od opštine
- stan - mesto boravka, stalno mesto, logor, tabor
- stas - imanje (arh)
- strana - zemlja, kraj, predeo
- starača - mrtvaja, usahli rukavac reke
- stlp, stolp - stub, kula
- strana - kosina, padina, opšti naziv za područje
- straža, stražba, stražište - označava mesto gde su se držale seoske straže radi odbrane od iznenadnog upada turske vojske
- strnjika - strnjište, njiva sa koje je posečeno žito
- struga - prorušeni deo ograde na imanju za prolazak stoke
- studenac - izvor (hladne) vode
- supodina - podnožje planine ili brega, linija po kojoj se planina spaja sa susednim ravničaskim zemljištem
- surduk, surdup - provalija (tur)
- sušica - usahnula, ispošćena zemlja
- sutjeska - tesnac, klanac između dva brda
- suvača - mlin za žito koji su pokretali konji
- suvaja - privremeni vodotok, potok koji presušuje
- suvat - pašnjak sa pojilom
- svrtanj - rudarsko okno
Š
- šanac - odbrambeni rov
- šeher - veće tursko naselje otvorenog tipa (utvrđeni gradovi se nazivaju hisar). Pri turskom zauzimanju nekog grada, mesto se zove varoš sve dok muslimani ne postanu većina - tada postaje kasaba. Veće kasabe prerastaju u šeher (Užice, Sarajevo)
- ševija - međa, granica
- šiljegarnik - mesto za napasanje ovaca (jagnjadi) (šilježe - stasalo jagnje)
- širina - ravnica, prostrano područje
- šiprag - šikara, zemljište obraslo visokim žbunjem
- škarpa - kosina na zaštitnom bedemu ili kosi podzid druma (ital)
- školj - ostrvce, malo kamenito ostrvo
- škrapa - brazde u krečnjačkim stenama, veoma neprohodan teren
- škrbina - oštar i duboko usečen razmak u grebenu
- šlajz - prevodnica, ustava (nem)
- štav - kiseo(staroslov.)
- štrand - obala (nem)
- štavalj - vrsta divljeg zelja
T
- tabija - bedem, kamena utvrda (tur)
- tamnik - duboki vir
- taš - kamen (tur)
- tekija - islamska škola u kojoj se okupljaju sveštenici iz reda derviša (tur)
- telek - zemlja, predeo (mađ)
- telep - naselje (mađ)
- tepe - planinski vrh (tur)
- tilva - brdo (rum)
- timar - manje zemljišno dobro (tur). Imanje koje je bilo u obavezi da isplaćuje do 2000o aspri svom spahiji.
- tinja - blato, mulj ((staroslov.))
- tišak - mirno mesto u reci, najčešće pogodno za kupanje
- trebež - iskrčena površina predviđena za zemljoradnju
- tresak - udar groma (lokaliteti treska, treskavac)
- tonja - močvara, tresetište
- topila - plitko mesto na reci gde se topi konoplja ili lan
- tresava - tresetište, predeo sa nagomilanim blatom i tresetom
- troskvište - mesto gde se ostavljala troska, otpadak prilikom livenja metala
- trstika, trs, trsje - trska, šaša
- tumul - kamena ili zemljana mogila
- trap - mladi vinograd (u Primorju); takođe i (iskopana) ostava u zemlji
- trlo - staja za stoku, pojata
- trmka - vrsta košnice
- trošarina - putarina, mesto gde se naplaćivala drumarina
- tulari - tobolac, futrola za strele
- tumba - grob ( vulg. lat.); takođe i brdo (na jugu Srbije)
- tumbas - deo ambara za ostatke oplevljenih žitarica
- tumul - brežuljak koji označava grobno mesto
- tur - divlje goveče
- turbe - natkrivena grobnica (tur)
- tuz - so (tur)
U
- ubo, ubao - izvor, zdenac
- udut - granica, međa (tur. hudut)
- ugar - njiva na kojoj se ne seje, koja odmara od useva kako bi se zemlja oporavila i bila spremna za narednu godinu
- ugljenica, ugljara, ugljarnica - mesto gde se sprema ugalj (pali ćumur)
- ulišta, uljanik - pčelinjak
- usovi - snežne lavine
- ustav - rečna brana
- urvina, survina - klizište
- urvište - ruševina, razvalina (arh.)
- utrina - livada, opštinska zemlja, atar
- uvor - ušće
- uzgor, uzgorica - uspon, uzbrdica
- uzor - zemljište obrađeno oranjem
V
- vagan - posuda za merenje
- vajuga - krivina reke, deo zemlje koji reka obuhvata svojim zavojitim tokom (rum.)
- vakuf - zadužbina (imanje) u islamu (tur. vakif)
- vala - uvala, mali zaliv
- valoge, valožje - krečnjačke doline (uvale) sa izraženim bočnim stranama
- valjavica - mesto na reci gde se ispirala tkanina
- varda, vardište - straža, stražište, potiče od italijanskog (g)varda
- var - tvrđava (mađarski)
- varmeđa - županija, administrativna jedinica u nekadašnoj Ugarskoj
- vas, ves - selo, mestašce (staroslovenski)
- venac - greben
- viganj, vignjište - kovačko ognjište
- vigled - duboka vrtača koja se produžava u pećinu. Sreću se još i nazivi stromor, zvekara, bezdan, propast.
- vodojaža - akumulacija, veštačko jezero
- vodopađa - rečni sliv, basen
- voznik - 1. put kojim mogu preći zaprežna kola 2. jaruga za vuču oborenih drva
- vran - crn
- vrelo - izvor, kladenac
- vrlaja - vrh izduženog brda, gde se dve strane jasno uočavaju
- vrljak - strmina, pobrđe, brdo (južna Srbija)
- vrtača, vrtop - kraška udolina ovalnog oblika
- vrvina - strma, kozja staza
Z
- zabel - deo šume koji se ne seče, odnosno, služi za napasanje stoke, najčešće obeležen guljenjem kore (zabeljivanjem)
- zablaće - predeo iza močvare
- zaboj - usek na mestu kopanja
- zabran - manje šumsko područje
- zagrađe, zagrađa - ograđeni vrt
- zapis - zavetina, potpis, miro, bogomolje - istaknuto osveštano drvo u selu ili njegovoj okolini za koje se veruje da stoji kao zaštitnik sela. Često ima urezan krst. Obično je to hrast, ali se nailazi i na jasen, brest, beli dud i bukve.
- zaslon - nasip, štitnik, grudobran
- zavala - prostrano kotlinasto udubljenje
- zdenac - kladenac, bunar, uređena jama u kojoj se skuplja podzemna voda
- zelmet, zeamet - veće zemljišno dobro (tur). Imanje koje je bilo u obavezi da isplaćuje više 20000 aspri vlastelinu.
- zgon, uzgon - ograđeno mesto na kom se okuplja stoka
- zimište, zimovište - zimski pašnjak, obično u nižim i toplijim predelima
- zindan - zatvor, tamnica (pers.)
- zubar - evropski bizon
Ž
- ždrelo - pećina, jama
- žreb, ždreb - deo baštine, komad zemlje određene veličine
- žrna - vodenični kamen
- župa - kotlina, udolina, obično plodno područje oivičeno visovima. U srednjevekovnoj srpskoj državi župe su bile i administrativne jedinice. U Hrvatskoj se jedinice državne samouprave nazivaju županije. Hrišćanske crkve se organizuju u jedinice koje se zovu župe ili parohije.